O kvartovima

Bila sam dijete strogog centra, dijete Svačke. Muzička škola u Gundulićevoj, kao i osnovna, ZKM tada u Preradovićevoj, prolaz sestara Baković izviđači, sport…Mislim da sam i zbog ljubavi prema centru Zagreba (a malo i iz inata starcima) upisala Ugostiteljsko turističku (danas Gornjogradska gimnazija) kako bih mogla uživati u ljepotama Gornjega grada i kako bi mi odlazak u srednju ostao u kvartu.

Kada sam odrasla, stvorila obitelj, selila sam se puno puta. Živjela na Trešnjevci, u Šestinama, na Pantovčaku, Bukovcu, Laščini, ali nigdje mi nije bilo toliliko pri srcu kao na Ravnicama gdje su roditelji kupili dio kuće, a ja preostali dio u kojem smo se smjestili. Ravnice imaju ono nešto, onaj filing starog Zagreba.

Svaki kvart u kojem sam živjela donio je svoje priče i drugačiji osjećaj dok sam u tihim noćima ili užurbanim jutrima šetala svoje četveronošce ili pak trčala da istrčim dušu. Romani bi se mogli pisati jer te slike dućana, kvartovskih kafića, susjeda i kućnih ljubimaca još uvijek jasno prizovem u sjećanje.

Dolac je dugo bio moj plac kojem sam se vraćala iako više nisam bila u Preradovićevoj. Bila sam mu vjerna dugi niz godina. Preljub je stigao kada smo se Kvatrić i ja prvi puta susreli, kada sam prvi put prošetala veselim, zgusnutim štandovima, kada sam shvatila da je na katu iznad tržnice prekrasna knjižnica koja mi je dostojno zamijenila Bogdan Ogrizović na Cvijetnom,a pored tržnice Legend Riders Blues bar s dobrom mjuzom u kojem rado popijem espresso.

U ljubavi s Kvatrićem sam dan danas. Duga je to i stabilna veza već malo više od desetljeća. Moja Dragana ima najbolji sir u svim oblicima, najžuća jaja, najljepši osmijeh. Ostalim kumicama nisam toliko vjerna jer uvijek imam potrebu drugoj bakici ostaviti novce, popričati. Evo jučer smo jedna vremešna zagorka i ja zaključile da ne volimo kiselo voće, da sve jedemo tek kada je gotovo prezrelo pa mi je gurnula u ruku da probam najbožanstvenije Vinogradarke i najslađe Bistrice ikad. Hvala joj.

Na ribarnici je uvijek živo i veselo. Znaju me jer sam redovna ne samo petkom. Danas je jedan ribar vikao za mnom da što ne svratim, imam gotov ručak, drugi tjedan rekoh. Moja krojačica Jelena, na katu pored DM-a, čini čuda sa starim hlačama, haljinama, kaputima…ako vam zatreba.

Pored svega što jedna tržnica, jedan kvart ima, naglasak je ipak na ljude i energiju. Ukoliko je energija pozitivna, a prodavači, prolaznici, susjedi uspiju izmamiti osmijeh i onaj osjećaj topline u prsima, ne može da ti tu gdje jesi ne bude dobro.

A imamo i svoju buregdžinicu i duhovitog burek/pita majstora